blog posve obicne zene
utorak, 27.11.2007.
da li je zivot.....?
Jednom me moj sen-sei pitao: sto mislis....da li je zivotni put nalik kruznici ili ravnoj liniji?
Sto vi mislite?
kruznica ili
linija.....ravna crta.
nedjelja, 25.11.2007.
Gdje si bio? Nigdje....
Koliko planova sam imala za ovaj vikend!!! I evo me ovdje, u uredu, smirujem se.... Naporan dan.
I sto je najgore osjecam da je saldo ovog dana i vikenda:
GDJE SI BIO? NIGDJE. STO SI RADIO? NISTA.
Doduse, sinoc sam do ponoci pravila strudel od jabuka i pitu od sira.
I.... izasla sam na izbore. Neka pobijede najbolji (za sve nas). Pri tome ne mislim na stranku.
Ljudi su oni koji mogu naciniti dobro ili....lose.
Uvijek se znalo tko je dobar a tko los gospodar.
Moja definicija dobrog gospodara?
Njemu je dobro (jer je sposoban), ali i ostalima je dobro.
Los gospodar?
Samo njemu i njegovim "podanicima" je dobro!
I jos nesto znam: bilo je i boljih godina u ovoj drzavi!
Bilo je godina koje bih ovog momenta mogla opisati sloganom: "lakse se dise!"
Proteklih godina disanje je bilo otezano za nas, posve obicne ljude.
S druge strane, neki su disali punim plucima.
Ali, ovaj narod je takav.......
Bice bolje!
Oh, Boze, poceh se i politikom baviti!!!
Do rezultata
utorak, 23.10.2007.
NASE PRAVO, NASA PRAVDA.....
Sinocnja emisija na HTV-u ponukala me da pisem o ovom dogadjaju.
Prica o djevojci cija je majka pregazena na cesti prije desetak godina.
Krivac je poznat, ali nije kaznjen......
Proslo je vec punih deset godina......
Naime, moja kci, tada jedanaestogodisnjakinja, udarena je na obiljezenom pjesackom prelazu u gradu.
Sve bi bilo u redu da je nije udario brat tadasnjeg predsjednika suda.
Lancia turbo delta, nakon kocenja od ne znam ni sama koliko metara, brzinom od 75 km/sat udarila je u krhku curicu (imala je samo 35 kg, visoka 165 cm).
Policija je izasla na uvid. Podnesena je samo prijava, kao da je macka zgazena na cesti.
Ali tijekom boravka u bolnici, policija se svakodnevno dolazila raspitivati; ocekivali su da umre.
Bila je u komi.
Da ne duljim.....
Nakon mnogo zavrzlama, uspjeli smo pokrenuti krivicni postupak.
Promijenili smo odvjetnika koji je bio pod pritiskom predsjednika suda.
Moral, pravda, sud?????
Konacno, sud donosi presudu u korist moje kceri, danas dvadesetjednogodišnjakinje.
Na moju srecu prezivjela je, doduse sa brojnim zdravstvenim problemima na koje smo se navikli, pa ih i ne primjecujemo.
Radi zauzetosti naseg suda, predmet biva prebacen na drugi sud (nakon zalbe na presudu).
Taj drugi, Zupanijski sud, odbacuje presudu.
Obrazlozenje je stiglo na oko dvadesetak tiskanih stranica!!!!
Kada je slucaj cist, moje misljenje je da za obrazlozenje ne treba mnogo rijeci.
(Rekose mi ovdasnji odvjetnici da je doticni bivsi predsjednik suda iznimno povezan sa ostalima.)
Nasa odvjetnica, nakon sto je procitala obrazlozenje Zupanijskog suda, konstatirala je da to jos nije dozivjela u svojoj praksi.
Predmet je na Ustavnom sudu.
Cekamo.....sto ce ONI reci.
I onda sto da kazem: u ovoj drzavi neki su zakonom zasticeni i mogu raditi sto god hoce!
Pravo?
Pravda?
Kada kao protivnika imate nekog "mocnika", pravda je, cini se, NEDOSTIZNA za nas obicne ljude.
utorak, 16.10.2007.
hmmmm
Vidim, posve obicna zena nije zanimljiva nikome.
Sto da radim? Da se mijenjam????
Zasto bih?
Ostacu ista stara budala.
Ako neko od blogera nadje za svrhu da mi se javi, pa da prica krene, ok.
Ako ne.....
Sto mogu?
utorak, 02.10.2007.
danas
Los dan! Zar je problem osjecati se lose u ovoj drzavi, ovom drustvu, radeci po cijeli dan?
Nije.
E, pa danas se osjecam prejebeno!
Bilo bi bolje manje jebeno.
Eto,.....
četvrtak, 30.08.2007.
Bilo pa proslo.....
Kad osluskujem hod ptica u sebi
zaparu praznine
napustene sjene
ocajno umijece laganja
okus ljubavi sto stari
one sto proklinju dan i visinu neba
one sto mrze noc i poruku puti
i one koje prepoznajem dlanom,
kad sve to sakupim, nadjem i zagrlim, kad se presavijem u pasu,
kad se pretvorim u skoljku,
u dah
kad osluskujem hod ptica u sebi,
zle brodove koji su zarobili nasu luku,
pomicem kazaljke na kozi tvoje ruke
i starim.
Irena Vrkljan
(1930)
srijeda, 29.08.2007.
Dan prvi
Hmmmmm? Kao da je lako upisati prvi post, posebno u ovoj danasnjoj guzvi! Da ostavim to za neki drugi dan? Ma, svaki dan mi je isti!!!!!
Valjda mogu editirati postove? Eh, to bi bilo posteno!
Ah, sad vidjeh! Mogu spremiti, pa poslije objaviti.
OK.
Nakon vise godina blogiranja na stranim web stranicama, odlucih otvoriti blog na nasoj stranici.
Ovdje se barem mogu propisno izraziti na svom, materinjem jeziku i mozda i dobiti pokoji smislen komentar.
Pa, svi zivimo na istim prostorima, pa nas i muce, ako ne iste, onda slicne brige.
Moj danasnji dan:
budjenje u 7.00, a ne u 6 kao svako jutro. jupiiiii! To si moze dopustiti samo privatnik koji radi vise od dvanaest sati dnevno svaki dan i dosta mu je svega.
Kci je pala prvi ispit u jesenskom roku, ali to sam i ocekivala?!
Ah, da: Gruz ponovo gori, javila je.....
Ja, zatrpana nizom projekata i pitanjima mojih projektanata.
Zapalim duvan iza svakog projekta; to mi dodje kao neki odmak od svega.
Evo vidim, skoro ce i kraj radnog vremena.
Vrijeme je da se podje.....u nove radne pobjede s druge strane uredskih vrata.
Posto sam jako impulsivna osoba upravo odlucih: ovaj post cu objaviti ovakav kakav jeste, neuredjen.
Do citanja i pisanja.
